O tome kako je postao aktivni mistik, o noćnom životu Petra Vujičića, o demonu prevođenja, o tome zašto više nema adresu u Banjoj Luci i kako mu je Emil Sioran prorekao sudbinu, razgovarali smo u aprilu 2009. u Užicu, gde je gostovao na književnom festivalu „Na pola puta“… Da ništa drugo nije uradio osim prepeva Danteove Komedije, klasičnog speva renesansne književnosti, najpre na francuski a onda na srpski jezik, ostao bi upisan kao jedan iz plejade naših najvećih prevodilaca od Stanislava Vinavera do danas. A već pedeset godina Kolja Mićević…
Pročitaj višeKategorija: Knjižara POBEDA
Tvrdo Užice u mekom povezu (i obrnuto).
Rade Jovanović, bolna komedija
Da li smo ikad mogli da zamislimo Rada Jovanovića kao romansijera, kao pisca višetomnog romana-reke, na primer, Pekićevog „Zlatnog runa“? Teško. Pisao je on i priče, i pesme, epigrame i humoreske, skečeve i kolumne, ali posle više od četiri decenije prisustva na književnoj sceni njegov stvaralački profil ostao je zapamćen u znaku, pre svega, aforistike. On i danas, tri godine posle smrti, kao i godinama unazad važi za jednog od najboljih i najproduktivnijih naših aforističara, a činjenica da mu često pripisuju autorstvo aforizama koje on nije napisao možda najbolje govori…
Pročitaj višeBob Živković otvara festival „Na pola puta“
Izložbom radova ilustratora Dobrosava Boba Živkovića u prizemlju Gradske galerije, u nedelju 21. aprila u 18 sati svečano je otvoren ovogodišnji festival “Na pola puta”. Iste večeri u 19:30 na velikoj sceni užičkog Narodnog pozorišta Reflektor teatar iz Beograda odigrana je predstava “Smrt fašizmu! O Ribarima i Slobodi” za koju koncept, režiju i dramaturgiju potpisuje Milena Bogavac. Četrnaesti regionalni književni festival „Na pola puta” trajaće do 25. aprila. Predavanja u Užičkoj gimnaziji održaće se u prepodnevnoj i popodnevnoj smeni, a večernja čitanja i razgovori sa piscima na Maloj sceni Narodnog…
Pročitaj višeMiloš Krnjetin, kauboj iz Litl Blatišta
Osim užičke, nijedna od kuća u kojima je barem za kratko živeo karikaturista i strip majstor Miloš Krnjetin (1925 – 2002) više ne postoji: čačansku, u kojoj je rođen, nije pamtio; srušena je kuća u Nišu, gde je živeo za vreme Drugog svetskog rata; odavno je porušena i kuća njegovih dedova u Srbobranu; u Novom Beogradu, na mestu gde je izvesno vreme živeo sa ocem i majkom u vreme izgradnje“Gazele“ danas se nalazi Muzej savremene umetnosti; čak je i jedinu kuću koju je sam projektovao, u Donjem Milanovcu, progutao Dunav. …
Pročitaj višeRaporti iz Ćefiradije
Makar Užičani, odvajkada poznati kao narod koji je teško nasamariti, znaju ono što je i Paskal znao – da čovek nije ni anđeo ni životinja, te da je nesreća što onaj koji želi da postane anđeo postaje životinja. Ko god posumnja u narečenu konstataciju, neka se lati antologije erskog aforizma pod nazivom “Odjeci u provaliji”, koju je za novosadsku Agoru pre nekoliko godina priredio Slobodan Simić. Reč je o knjizi koja iz ugla osamnaest užičkih aforističara na izvestan način varira i pomenutu Paskalovu tezu. Dakle, oni su decenijama ukazivali na…
Pročitaj višeIlija Moljković, pohvala savesti
Pred dvadeset godina u svom novobeogradskom stanu u Pohorskoj 8 umro je Ilija Moljković (Kremna, 1933 – Beograd, 1999), čovek koji je najdramatičnije stranice srpskog disidentstva ispisao jedinstvenim književnim stilom. Činjenica da je kao jedna od šezdesetosmaških ikona disidentstvo plaćao i vlastitom kožom govori da njegove književno- političke robinzonijade duguju ponešto i srpskoj tradiciji – strasnoj ljubavi pendreka i pera. Moljković je, po rečima još jednog lucidnog Kremanca, IlijeMisailovića, bio “genetski idealista”. Pradeda mu Radovan ugostio je Feliksa Kanica, deda Milija tamnovao je uz gusle sa Dragišom Lapčevićem, a otac Gvozden primao čestitke sa svojeručnim potpisom Šarla…
Pročitaj višeBeli The, deset godina posle
Nije za nepoverovati da leksikon supkulturne mitologije Užica druge polovine dvadesetog veka neće nikada biti napisan. A kakva bi to rableovski raskošna knjiga bila! Kolektivna memorija umnogome sadrži i činjenice od trivijalnog značaja za zvanično uštirkanu istoriografiju. Nauka ne trpi proizvoljnosti, a gradski duh opstaje upravo zahvaljujući ćudimas lučaja, ekscesa, afere, hronike u kojoj ima mesta samo za buntovne i neprilagođene na petparačku provincijalnu idilu. Rečju, užički urbani duh je priča sa manje–više lekovitom ironijom iz čije perspektive sve druge priče su istinite laži ili, u najboljem slučaju, statističke dijagnoze.…
Pročitaj višeAleksandar Tišma u Užicu
U Užicu se tog avgustovskog dana obreo kasno uveče, smestio se u „Zlatiboru“ i večerao pljeskavicu u gostioni „Pariz“, gde je, kako primećuje, automat svirao isključivo sevdalinke.
Pročitaj više